Desanka Maksimović (1898-1993) srpska pjesnikinja, profesorka književnosti i akademik SANU, objavila je oko pedeset knjiga poezije i pripovedačke i putopisne proze. Dobitnica je velikog broja književnih nagrada među kojima su i Vukova, Njegoševa i Zmajeva (dva puta). Njeno osnovno pjesničko geslo bilo je da poezija mora biti jasna, razumljiva, iskrena i otvorena prema čovjeku i životu. Od svih vrijednosti kroz svoje pjesme posebno je isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. Smatra se jednim od najvećih pjesnika srpskog jezika 20. vijeka.
Govorila stara Matica svim pčelama kraljica: Pogledajte, kćeri, napolje, kreće li se vreme nabolje, jesu li se noći skratile, jesu li se laste vratile, jesu li s reka pali okovi, čuju li se gorski tokovi, rumeni li pruće živice, zelene li mlade njivice, kukureci da li stasaše - da vas pustim jutros na paše.
Valja meda skupiti, valja kuću kućiti, opet iz početka. Vi, Osice, do kosice, gde bagrenje raste! A vi, Mlade, na livade, travicu popaste! Vi, Mazice, na stazice, do cvetnih krušaka! Vi, Krilate, pobirajte slasti sa šljivaka! Valja meda skupiti, valja kuću kućiti, opet iz početka.
HRAST 